Kako su se upoznali
Jelena se priseća da ih je spojila radoznalost i ljubav prema učenju jezika.
”Upoznali smo se preko njegove tetke koja je u Srbiji studirala stomatologiju, u vreme kada sam ja studirala istoriju. Upoznala sam devojku iz Irana i zamolila je da mi drži časove persijskog, a zauzvrat sam ja nju učila srpski. Tada mi je rekla da ima rođaka, kog sam kasnije upoznala - i posle nekoliko godina, on je postao moj muž“, ispričala je Jelena sa osmehom.
Prijateljstvo je bilo prvi korak, a ljubav je došla spontano
”Prvo smo se družili, zanimalo nas je drugarstvo. Šahab je izuzetna osoba, počele su da se rađaju emocije i od 2018. nas dvoje smo nerazdvojni“, rekla je Jelena u emisiji "Žena za sva vremena" na televiziji K1.
Na pitanje da li je to bila ljubav na prvi pogled, Šahab je skromno odgovorio:
”Polako je išlo.”Kulturološke razlike - između čaja i kafe
Jelena kaže da se u svakodnevnom životu razlike gotovo i ne osećaju.
“Kulturoloških razlika ima vrlo malo – mi u kući gotovo da ih nemamo. Iranci imaju lepe običaje, ništa što bi izazvalo sukobe. Za mene je sve to bilo zanimljivo, jer sam i pre nego što sam upoznala Šahaba bila u Iranu na studijama. Bilo mi je neobično što nije neophodno imati krevet, već debele pamučne dušeke na kojima svi spavaju. Mnogo se sedi na podu i pije se čaj – to mi je bio pravi kulturološki šok, jer se kod nas pije mnogo kafe,” priča Jelena u emsiji "Žena za sva vremena" na televiziji K1
Šahab priznaje da je njega u Srbiji najviše iznenadilo koliko su žene samostalne i aktivne:
”U Srbiji mi je najzanimljivije to što su žene veoma aktivne i rade.”Ipak, Jelena priznaje da joj je na početku bilo teško da se navikne na iransku porodičnu bliskost.
”Oni su jako društveni. Imaju puno rodbine i dece, svi se često posećuju. Nekad je kuća puna ljudi, a ja sam neko ko voli samoću i mir, pa mi je to bilo teško. Ali, sa druge strane, uvek imaš nekoga ko će ti pomoći ili te negde odvesti. Velike porodice imaju i svoje pluseve i minuse.”Na kraju, zajedničkim dogovorom odlučili su da im dom bude u Srbiji:
”Zajedničkim razmišljanjem došli smo do odluke da živimo u Srbiji, ali redovno idemo u Iran,” kaže Jelena.
Reakcije okoline i brak bez pompe
Njihova ljubavna priča nije naišla na otpor, naprotiv – svi su se vremenom navikli na njihov sklad.
”Godinama smo bili zajedno, pa su se ljudi postepeno navikli. Ipak, odluka da se on preseli u Srbiju mnoge je iznenadila, ali su mu svi čestitali,” - rekao je Šahab.
Venčanje, međutim, nije bilo glamurozno, već – administrativno iscrpljujuće.
”Svadba nije bila klasična, jer udaja za stranca traži mnogo papira i potvrda - da on nije oženjen u drugoj državi, na primer. Venčali smo se u Novom Sadu, gde živimo, sa dva svedoka i prevodiocem. Više je bilo muka nego glamura,” kaže Jelena kroz osmeh.
“Žurka je bila u Iranu,” dodaje uz šalu, pa objašnjava:
”Šahab ne voli velike proslave u Iranu. U Srbiji je sada već drugačije – ima više prijatelja od mene, iako sam ja ovde rođena! Bilo je lepo, ali više nas je njegova porodica nagovorila da napravimo slavlje jer smo već dobili dete, a nije bilo ‘đaša’ – proslave na persijskom. U Iranu se, inače, ženama poklanja mnogo zlata, pogotovo ako dobiju dete. Postoje čitave pijace posvećene samo zlatu.”Ljubav kao najlepši most između kultura
Iako dolaze iz različitih svetova, Jelena i Šahab pokazuju da je ljubav jača od svih razlika. Njihova priča svedoči da razumevanje, poštovanje i želja da se uči o drugom mogu stvoriti dom u kojem se spajaju dve tradicije - persijska i srpska.