Ljubav koja me probudila, i brak koji sam izabrala da ne napustim
Nikad nisam planirala da se desi. Nisam ni verovala da može. Bila sam u braku skoro petnaest godina - stabilnom, bez velikih lomova, ali i bez velikih uzbuđenja. Navikneš se da ljubav s vremenom postane rutina. Da zagrljaji izblede, da se tišina za stolom podrazumeva. Da ljubav postane obaveza, a ne osećaj.A onda sam ga upoznala. Ne, nije bio mlađi, ni lepši, ni pametniji od mog muža. Bio je... pažljiv. Voleo je da sluša. Gledao me je kao da vidi ženu koju sam zaboravila da jesam. Nije tražio ništa - ni da ostavim muža, ni da bežimo zajedno. Samo je bio tu. I zbog njega sam počela da se budim sa osmehom koji nisam nosila godinama.Povezane vesti
Nisam ga tražila, ali sam ga našla - i više ništa nije bilo isto
Krivila sam sebe. Mrzela sam se. Ali prvi put sam osetila da sam živa. Da nisam samo nečija žena, nečija majka, nečiji oslonac. I tu dolazi najteži deo: nisam otišla. Ostala sam.Zato što ljubav nije uvek beg. Ponekad je ostanak veći izazov. Moj muž nikada nije saznao. Ali ja jesam.Saznala sam koliko sam dugo bila prazna. I odlučila da se vratim sebi – i da muža pokušam da zavolim iznova, drugačije. Ako ne zbog prošlosti, onda zbog svih godina koje dolaze. Da li biste ostali u braku ako se zaljubite u drugog?