Odnos sa majkom
Nikada nisam osećala pravu ljubav svoje majke. Odrasla sam u domu gde je toplina bila retka, a pažnja koju sam tražila gotovo nepostojeća. Sećam se kako sam kao dete stalno pokušavala da je osvojim - crtala sam joj slike, donosila cveće, pričala o svojim malim uspešnim trenucima, nadajući se da će u njenim očima prepoznati ponos i nežnost. Ali svaki pokušaj završavao je istim osećajem praznine. Njene reči i pogledi bili su hladni, a ponekad i kritični. Nikada nisam znala da li radim dovoljno dobro, da li sam dovoljno vredna njene ljubavi.Povezane vesti
U tinejdžerskim godinama taj osećaj nedostatka ljubavi pretvorio se u težak teret. Svaki uspeh koji sam postigla delovao je kao da nema nikoga ko će ga podeliti sa mnom. Sve što sam želela bila je majka koja me gleda sa toplinom, koja mi kaže: „Volim te“ – jednostavne reči koje sam videla kod drugih, ali koje kod nas nikada nisu bile izgovorene. Ponekad sam se pitala da li je problem u meni, da li nisam dovoljno dobra ili vredna da je zaslužim. Taj osećaj nedostatka stalno je tinjao u meni i oblikovao moj pogled na svet.Kroz godine sam naučila da preživljavam. Naučila sam da tražim ljubav i prihvatanje izvan kuće, u prijateljima, mentorima, knjigama i umetnosti. Ali ni jedno prijateljstvo nije moglo da zameni majčinsku ljubav koju sam želela. Želela sam da postoji neko ko će me gledati sa ponosom, tko će mi pružiti sigurnost i oslonac u teškim trenucima. Taj nedostatak ljubavi stvorio je prazninu koja je bila stalno prisutna, ali me je i oblikovala da postanem snažna i samostalna.Sada, kao odrasla žena i majka, suočavam se sa sopstvenim strahovima i nadama. Kada sam prvi put držala svoje dete u rukama, preplavila me je beskrajna odgovornost – ali i prilika. Prilika da budem majka kakvu nisam imala, majka koja će voleti bezuslovno, koja će gledati svoje dete sa toplinom i razumevanjem. Svaki dan učim da ljubav ne mora biti savršena, ali mora biti prisutna. Svaki zagrljaj, svaki osmeh, svaka nežna reč je moj način da nadoknadim ono što meni nije dato.
Koliko prošlost roditelja utiče na to kako ćemo voleti svoju decu?